*Right 'Till The End*

Ovo će biti kratak i turoban post koji nema apsolutno nikakve veze s kozmetikom.

Pred pola sata saznala sam da mi je najbolja prijateljica iz srednje umrla. Naravno da je u pitanju prokleta boleština koju i moja mama ima nesreću imati. I sad mi dođe da lupam glavom o zid i pitam se, dobro, što se događa?

Ne sjećam se kada sam zadnji put čula neku lijepu vijest, a i da dobijem najljepšu vijest na svijetu, ni ona nebi mogla poništiti sve ove loše koje se nakupljaju svakodnevno. Jer eto tako. C'est la vie.

Pa je*em ti i život takav kada te sa svih strana te proklete boleštine vrebaju i samo čekaju da te zaskoče. I onda mi se počne činiti da je to stvar čiste sreće...hoće li baš tebe 'odabrat' ili ne.

Jer moja Andrea je bila (u p.m. i ovo "bila") dobra, pametna, bavila se sportom, pazila na prehranu i bila odličan student medicine. Koji dio nje ili njenog načina života je odgovoran za ovo? Ne vjerujem u Boga pa taj faktor isključujem odmah. Genetska predispozicija? S 24 godine? Ili čista sreća tj. nesreća.

Proklete boleštine.

Čuvajte se, cure.

Ostajte mi ZDRAVE, pametne, lijepe i drage :*

(Andrea, hvala ti na smijehu, ramenu za plakanje, potpori i prijateljstvu. Ma..hvala ti na svemu! Ponosna sam što sam te poznavala. :*)