Imam ogromnih problema s ovim blogom. U biti, imam ogromnih problema sama sa sobom. Ne znam događa li se sljedeće ikome osim meni. Dakle, smislim temu za post, prebijem se dok sve to ne poslikam (npr. za najavljeni Week in Pictures mi je trebalo tjedan dana - no shit, Sherlock!), krenem pisat post i...krc! Sav entuzijazam nestane, slike odjednom izgledaju preloše i amaterske i sama ideja se odjednom čini glupa. Strah me i pogledat koliko spremljenih i ne dovršenih postova imam.
Ista stvar je i s komentarima. Čitam cijelu hrpu blogova, kako naših tako i stranih..sve to pratim i pamtim i divim se svim tim fantastičnim blogericama, no kada jednom dođem do obrasca za komentiranje stanem..i ne idem dalje. Ne napišem ništa jer, što mogu uopće napisati a da već nije viđeno ili rečeno? Na koji način ja pridonosim svemu ovome i tome da se ta određena blogerica osjeća bolje jer sam i ja jedna od onih koje ju s užitkom čitaju? Blah. Kako bilo da bilo, 'exit tab' i idemo dalje, na sljedeći blog i sljedeću blokadu kada su komentari u pitanju.
A da niti ne spominjem koju muku sam mučila par mjeseci s uređivanjem bloga. Od traženja pomoći sa svih strana do primanja iste ali za jako kratak period. Ne znam...opet se ja osjećam loše jer gnjavim iako znam, ZNAM, da bi trebala biti bolja od toga. Kao što bi i mnogi trebali biti bolji od toga da ponude pomoć, ali onda izignoriraju prihvaćanje te ponude.
Jednostavno ništa ne ide kako treba i to moram prihvatiti. Jednom će doći i bolje vrijeme i bolji ljudi, jelda? Nadam se da hoće.
Čak i tokom pisanja ovog posta sam već nekoliko puta imala ideju da ga jednostavno "spremim za kasnije" i u biti nikada ni ne objavim. Naravno.
That's me. A natural quitter*. -.-'
*quit•ter (ˈkwɪt ər) n. a person who quits or gives up easily
Zato, do daljnjeg, nema više bloga za mene.
Drage moje, hvala na svemu :*
Ostanite mi zdrave, pametne i lijepe.
Em
