petak, 29. ožujka 2013.

Tutorial, pt. 1 : Kako postati "severely obese"?

Fun fact of the day
Čitala sinoć prije spavanja "Maglu" Stephena Kinga, a jutrošnji pogled kroz prozor me gotovo uvjerio da sam upala u tu priču. Sve je bilo tu, osim čudovišta.
 Iako, nije mi baš bilo svejedno izlazit iz kuće. 

Music theme of the day
(žena pjeva čudesno..to je jedino što mogu reći)

Kao što je najavljeno u zadnjem postu, današnja super tema će biti moj ne-tako-dugotrajan put od glupe 21-godišnjakinje koja misli da je debela, do actually ozbiljno pretile 24-godišnjakinje koja nikako da se natjera da te proklete kile napokon i skine.
I da, na to da baš danas pišem o tome me ponukao post drage Eye koja je to prošla pred dosta godina (Eye, opet ponavljam: Divim ti se!).
Da odmah razjasnim jednu stvar, razlomit ću ovo u dva posta jer mi se neda pisati romane sad. Ovo je vrlo osobno svjedočanstvo i ako se nekome neda čitati, ne mora. Ozbiljno. Mislim, ne morate čitati ništa što ja tu pišem, al ono. Tu će biti napisane mnoge stvari koje većina meni jako bliskih ljudi ne zna i za koje je možda bolje da ne znaju, i možda se s mnogim stvarima koje ću napisati većina neće slagati ili će misliti da pretjerujem, ali moja potreba da to sve napišem je jača od svega toga. Tako da, ako nemate živaca za bljuvotine jednog vrlo nestabilnog uma kao što je moj, TU sad stanite sa čitanjem. Hvala.


Voljela bih da mogu reći da sam se jednostavno udebljala jer sam puno jela. Istina je ta da su moji kilogrami došli zbog puno ozbiljnijih i teže rješivih razloga nego što je razlog "puno jedem". 
Nikada nisam bila mršava. Dapače, cijeli život sam mislila da sam debela. Ne sjećam se vremena kada nisam bila opterećena svojim kilama. Iako za to nije bilo apsolutno nikakve potrebe (i da..da se mogu vratiti u prošlost, vratila bi se u 4. srednje i išamarala samu sebe na mrtvo ime...jer sam to zaslužila i jer sam bila glupa).
No to ne mogu napraviti i zato sada imam to što imam.
Uglavnom...sve je krenulo u kasno ljeto 2009. godine kada sam pretrpjela moždani udar i malo nakon toga dvije operacije srca (za pojašnjenje svega toga, klik na link).
Ogromna se većina ljudi, nakon što se dogodi nešto izrazito ružno i/ili ozbiljno njima ili nekome od njima dragih osoba, zarekne da više neće razbijati glavu glupostima i da će se fokusirati na one "prave i vrijedne" stvari u životu. Ja to nisam napravila. Ja sam, s druge strane, spontano zaključila "kog vraga se ja trudim i pazim na sebe i šta sve ne, samo da bi me tri glupe rupe skoro ubile ili doživotno upropastile". I tako sam odustala. Ne od života per se, ali sam odustala od borbe i nastojanja da postanem osoba kojoj ću se sama diviti. Samoubojstvo mi nikada nije bilo ni na kraj pameti (toliko mi je pameti ipak bilo ostalo), ali sve drugo sam zapustila. Prestala sam izlaziti van, faks sam zanemarila gotovo u potpunosti (ipak, dovoljno sam pazila na to da još uvijek nisam izgubila pravo studiranja), okružila sam se doslovno s 3-4 ljudi i živjela svoj život jedino kako sam znala u tim trenucima. Knjige-kava-hrana. 
I onda se pojavila osoba za koju, sada, bez sekunde razmišljanja (vjerujte mi, razmišljala sam o tome dugo i puno) mogu nazvati ljubavlju svog života i s kojom bi, opet bez razmišljanja, mogla ostati cijeli svoj život. Ma i duže od toga. (ima ona pjesma iz glupog filma s jako patetičnom rečenicom koja se više manje uklapa u moje viđenje ove veze: i've loved you for a thousand years, i'll love you for a thousand more).
I sad bi čovjek pomislio da me je potpora (ta divna ogromna potpora koju od njega primam) trebala vratiti 'natrag'. E, sad dolazimo do drugog zajeba (prvi zajeb je operacija, jel). S tom potporom je L. meni napravio medvjeđu uslugu. Jer, gle sad, ako postoji osoba koja te može toliko voljeti, kojoj bez obzira na kile možeš biti i privlačna i lijepa, what's the point of trying? Mislim, čemu? On mene voli svejedno, a to što sam JA nesretna zbog toga nema veze. Ko me j*. Ionako je bitno da NJEMU budem lijepa. 


I sad ću, iako sam zadrti agnostik, licemjerno reći: "BOŽE, KAKO SAM GLUPA BILA!"

A ja mislila da sam jedna mlada, sofisticirana žena. My ass. Bila sam jednako glupa kao i sve one koje dopuštaju da ih se gleda kao komad mesa i kojima to čak i prija.

Uglavnom,  zapustila sam se još više. I kilogrami su krenuli na gore. Prije nego sam se uopće uspjela okrenuti, imala sam 106 kg, 22 godine i ogroman teret na leđima kojeg se još uvijek nisam uspjela riješiti.

No o tome nekom drugom prilikom :)

Žao mi je što opet ne pišem o kozmetici. Vratit ću se ja na to, bez brige. Ako niš, s novim NEW IN-om (tko će dočekat dolazak Illamasquinog paketa!!! :O) i recenzijom Clay Golema od Introvert Cosmetics.

Dotad, ostajte mi pametne, lijepe i drage kao što jeste. 

:*

Morana

p.s. za kraj nešto čemu se uvijek nasmijem do suza


11 komentari:

Anonimno kaže...

Molim te, napisi drugi dio sto prije!
Jako lijepi post s kojim se mogu poistovjetiti.
Tu sam skoro i po godinama i kilazi. :(
Molim te, nikad ne odustaj od sebe.Ovo ti kaze osoba koja cesto to sebi radi i uvijek ima snage za drugem, a za sebe nikako. Najveca greska!
Prvo sebe treba dovesti u red u potpunosti kako bi normalno funkcionirali s drugima.
Inace te to proganja kroz zivot.
I sama to vjerojatno znas, no nije naodmet cuti to ponovno. ;)
:*:*

Anonimno kaže...

Svaka čast na postu, zbilja. Žao mi je što ti se sve to dogodilo, ali možda je za početak najbitnije da shvaćaš što si radila krivo i da vrijedi nešto promijeniti. Nadam se da ćeš tome i uspjeti...

P.S. Mislim da ti znam dečka :D

Killer Queen kaže...

Neću odustati, ali nemoj ni ti :) Uostalom, jako smo mlade još...sve se to stigne riješit :)

hvala ti na lijepim riječima :*

Killer Queen kaže...

Hvala ti :)

btw, ako ga znaš, nemoj mu reć da sam ga nahvalila jer će se umislit :D

scarfs kaže...

Žao mi je što si sve prošla u životu već ali molim te sebe stavi na prvo mjesto uvijek

Anonimno kaže...

Nisam nažalost više u Rijeci pa mu ne mogu reći, a i ionako ga znam više-manje iz viđenja (osim što smo jaaaaaakkooooo kratko vrijeme studirali zajedno, tj. bili na nekim predavanjima zajedno).
Drago mi je da ga imaš zbog čega nahvaliti, previše je nesretnih ljubavi u zadnje vrijeme...

I samo ti piši o bilo čemu, pogotovo ako ti je tako lakše ;)

miss burleska kaže...

Što još reći osim 'Stand up and fight!'. :-)

Killer Queen kaže...

:)
nije to lako..pogotovo u ovakvoj situaciji kakva je sada u mojoj obitelji..
no to nije važno. mislim da sam naučila lekciju. i polako idem prema tome..

Killer Queen kaže...

;)

Anonimno kaže...

Čitam i čitam i čitam... I skužim da sve dalje, vidim sve više i više sebe...
Isto sve!!! Ali sve!!! Nemam toliko sada kila, ali ako nastavim, ne piše mi se dobro. Ali kako si napisala vezano za dečka... SKROZ ISTINA!!! Ako me sada voli ovakvu, ma zakaj bi se onda trudila. Ili jednostavno ne razmišljaš o tome, već eto. Dlake na nogama rastu, a nikako uzet britvicu u ruke ili možda napravit par trbušnjaka... Čisti FACEPALM!

Killer Queen kaže...

da, vidiš, to je dvosjekli mač. ako imaš potporu se zapustiš, ako je nemaš onda se opet zapustiš jer tko će te voljet ovakvu. sjećam se da mi je mama jednom rekla da me nitko neće voljeti samo zbog moje osobnosti. malo je reć da, iako je beskrajno volim, joj to neću nikad oprostiti. -.- jer to nije istina. mislim, izgled je bitan na prvu (i onaj ko kaže da nije, laže), ali s vremenom zavoliš osobu i postane ti lijepa bez obzira na sve. tako je i sa prijateljima i sa dečkima/curama. kao što je svakoj mami njeno dijete najljepše..pa makar to dijete ne bilo lijepo. ona ga voli i zato joj je najljepše. simple as that.

ono što moram(o) shvatiti je da sve, ali SVE trebamo raditi zbog sebe. ako ti ili ja nismo zadovoljne izgledom, onda se trebamo potruditi da postanemo zadovoljne. i pritom paziti da to ne pređe u neku patologiju.

riješit će se to :) i javi se ponekad da čujem kako napreduješ :)

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.